Prijavi se / Registriraj se  
0
Jezik:

Better Watch Out (2016)

HorrorHR • 12:26, 13. Listopad 2017 • link

Better Watch Out je božićni horor film koji je radi snage Halloweena izbačen u listopadu, a trudi se prikazati malo drugačiju verziju klišejizirane teme o babysitterici koju netko napada za vrijeme čuvanja. Film (trailer) je…
The post Better Watch Out (2016) appeared first on HorrorHR.

Više

Završen prvi Festival hrvatskog igranog filma u Vinkovcima

Novosti.hr • 07:26, 13. Listopad 2017 • link

Nakon sinoćnje dodjele nagrade filmu Ustav Republike Hrvatske završeno je nulto, utemeljiteljsko izdanje Festivala hrvatskog igranog filma u Vinkovcima koji je trajao od 5. do 12. listopada. Izbornik je bio glumac Vedran Živolić.
U sklopu festivala prikazani su svi eminetni naslovi hrvatskog filma nastali u produkciji 2016/2017. godine, pa smo stoga vidjeli čak devet (+1) naslov kroz ukupno 16 projekcija.
Festival je otvorio nagrađivani ‘Kratki izlet’ Igora Bezinovića, slijedio je vrlo popularni ‘ZG80’ Igora Šergija a u subotu smo gledali ‘Ustav Republike Hrvatske’ Rajka Grlića. Nakon nedjeljne stanke u mrak dvorane GK Joza Ivakić (u kojem se održavao cijeli festival) u ponedjeljak su nas vratila dva naslova, ‘Uzbuna na Zelenom vrhu’ redateljice Čejen Čejnić i kontroverzni ‘Agape’ Branka Schmidta. U utorak smo vidjeli nova dva naslova, internacionalnu fantasy priču ‘Anka’ u režiji Dejana Aćimovića te artistički crno-bijeli film ‘Mrtve ribe’ Kristijana Milića. Prekjučer smo gledali ‘Goran’ Nevija Marasovića a sinoćnja projekcija novog filma Hane Jušić ‘Ne gledaj mi u pijat’ (hrvatski kandidat za prestižnu nagradu Oscar) završila je reviju ovogodišnjeg Festivala hrvatskog igranog filma, Vinkovci 2017.
Bilo bi nesmotreno zaboraviti popularnu ‘hidden’ projekciju filma ‘Rijeka koja odbija da teče’ nastalog iz pera scenariste Gordana Nuhanovića u režiji Marka Stanića i Denisa Lepura, kojeg su posjetitelji mogli vidjeti u subotu na kasnoj večernjoj projekciji. Srećom, Na mnogobrojne zahtjeve posjetitelja organizator je film reprizirao i sinoć.
Ustav Republike Hrvatske, pobjednik Festivala Hrvatskog igranog filma, Vinkovci 2017.
S obzirom na utemeljiteljsku godinu festivala, izostat će glavna nagrada Vinkovački Orion, koja će prvi put biti dodijeljen nekom filmu iduće godine. Ovako, prema mišljenju ovogodišnjeg ‘žirija’, 23 učenika vinkovačke Gimnazije (uz tendenciju da se ova nagrada mladih zadrži i u budućnosti), najbolji prikazani film je Ustav Republike Hrvatske, doajena hrvatskog filma Rajka Grlića. Tako je Grlićev film nakon niza nagrada na Pulskom festivalu, pobjede na londonskom Raindance festivalu, nagrada na Oostende festivalu u Belgiji, na festivalima u Los Angelesu i Milanu, glavne nagrade na filmskom festivalu u Santa Barbari i mnogom drugima, bit će upamćen i kao pobjednik utemeljiteljskog Festivala hrvatskog igranog filma u Vinkovcima.
Priča o četvero ljudi koji žive u istoj zgradi i zaziru jedni od drugih jer se razlikuju po imovinskom statusu, seksualnim navikama, nacionalnosti i vjeri. I vjerojatno nikada ne bi međusobno prozborili da ih nesreća na to ne natjera i učini međusobno ovisnim. To je ljubavna priča o mržnji, koja zaobilazi establišment i  razotkriva sve naše netrpeljivosti, predrasude i mržnju prema različitostima. Priča o hrabrosti da danas budeš ono što jesi i pokušaju da se unatoč svemu voli.
I što reći na kraju, bilo je lijepo dok je trajalo, izuzetno slatkih tjedan dana za sve poklonike filmske umjetnosti. Nezaboravnih tjedan dana u gradu na Bosutu, u gradu koji uopće nema kina (??!??) a evo sad imamo i respektabilni filmski festival kojega je organizirao KD Asser Savus pod pokroviteljstvom Grada Vinkovaca i Vukovarsko-Srijemske županije, stoga ne čudi da su upravo vinkovački gradonačelnik Ivan Bosančić i zamjenik župana Josip Dabro zaključili prvo izdanje ovog festivala. Festival podržava i Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) čiji je ravnatelj Daniel Rafaelić nazočio otvaranju.
Možda ovo postane inicirajući motiv zbog kojeg će gradske vlasti ozbiljno početi razmišljati o otvaranju pravog kina u kojem bi kroz koju godinu Festival hrvatskog igranog filma, iz kazališta Joza Ivakić, preselio na neku njemu neku ‘prirodniju i adekvatniju’ lokaciju. A i posjećenost festivala najbolje govori u prilog tome (više od 3.000 posjetitelja) kako investiranje u kino sigurno ne bi bila loša ideja ili promašena investicija. Ljudi vole film, vole razglabati o njima a gdje za sve to može biti bolje mjesto nego li u predvorju kina, dok čekamo željeni novi naslov.
Sve čestitke za pokretanje ovog vrlo hrabrog i potencijalno produktivnog festivala za kojeg se nadam da će od ove godine postati tradicionalan za ovaj grad. Po uzoru na 24 godine dugovječni Festival glumca, što je uistinu respektabilno. Pa da se u budućnosti po završetku Vinkovačkih jeseni ne počnemo spremati za Božić već za iduće izdanje Festivala hrvatskog igranog filma u Vinkovcima (prema najavama, idući će se održati u drugom tjednu mjeseca listopada iduće godine).
Goran Čelig, Novosti.hr

Više

Na pomolu još jedna suradnja Scorsesa i DiCapria

Novosti.hr • 07:26, 13. Listopad 2017 • link

Prema pisanju portala Deadline, na pomolu je još jedna saradnja između Leonarda DiCaprija i Martina Scorsesea. Nova vijest je da će dvojac surađivati u drami o Theodoreu Roosveltu koju priprema Paramount, a koju će režirati Scorsese. DiCapriju će biti dodijeljena za sada nepoznata uloga. Inače, ovo je već treća najava njihovih budućih suradnji, nakon najave zajedničkog rada na kriminalističkom trileru ‘The Devil In The White City’ i kriminalističko-povijesnoj drami ‘Killers Of The Flower Moon’ koja će donijeti ekranizaciju novele žurnaliste i autora Davida Granna.
Za scenarij filma o Roosveltu biće zadužen Scott Bloom, a producirat će ga sam DiCaprio i Jennifer Davisson.
Projekt je u ranoj fazi razvoja pa nema dostupnih informacija o tome na koji dio Roosveltovog života će se fokusirati. Nagađa se da bi to moglo biti razdoblje španjolsko-američkog rata kada je predvodio Paklene jahače i sudjelovao u borbama na Kubi ili pak razdoblje koje bi obuhvatilo Roosveltov politički uspon od njujorškog guvernera, preko potpredsjednika pa do ubojstva predsjednika McKinleya u rujnu 1901. što ga je po Ustavu učinilo novim predsjednikom, dotada najmlađim u američkoj povijesti.
Scorsese i DiCaprio su do sada surađivali na filmovima ‘Bande New Yorka’, Avijatičar’, ‘Pokojni’, Otok Shutter i Vuk s Wall Streeta.
Scorsese za Netflix trenutno snima njujoršku gangstersku dramu ‘The Irishman’ u kojoj će se u glavnim ulogama pojaviti Robert De Niro i Al Pacino.
Prema knjigama Davida Granna do sada je snimljena kriminalistička triler drama ‘True Crimes’ i pustolovno-biografska drama ‘Izgubljeni grad Z’. Tijekom iduće godine, prema njegovom novinskom članku bit će snimljena i kriminalistička komedija/drama ‘Old Man And The Gun’. [Filmofil]
GANGS OF NEW YORK [TRAILER, 2002]

Više

Blade Runner 2049: Vješto izorkestrirana odiseja s puno duše

Arteist • 01:26, 13. Listopad 2017 • link

Blade Runner 2049, 2017., 163 min
Režija: Denis Villeneuve
Scenarij: Hampton Fancher, Michael Green
Uloge: Ryan Gosling, Harrison Ford, Ana de Armas, Robin Wright, Jared Leto, Sylvia Hoeks, Dave Bautista
Kada je američki SF pisac Philip K. Dick 1968. izdao roman prekrasno intrigantnog, poetičnog i filozofskog naslova Sanjaju li androidi električne ovce? (Do androids dream of electric sheep?), zasigurno ni sam nije mogao sanjati kako će isti poslužiti kao temelj za ono što će desetljećima kasnije postati ne samo kultni klasik, već i jedan od ponajboljih SF filmova svih vremena, zadužujući taj žanr svojim vizualnim identitetom. Dick je, na žalost, umro prije nego li je film krenuo u kino distribuciju 1982. godine, no ono što je uspio vidjeti očaralo ga je do te mjere da je napisao kako će adaptacija njegovog djela revolucionarizirati naša poimanja onoga što SF uopće jest i, još važnije, svega što bi mogao biti. Dick je, očito, i u tom segmentu bio vizionar – Blade Runner Ridleyja Scotta ispunio je njegovo proročanstvo. Stoga ni ne čudi da se više od trideset godina kasnije rodila potreba za snimanjem nastavka koji će zaći još dublje u kompleksnu tematiku Dickovih androida i metaforičkih ovaca, biti vizualna nadogradnja svog cyberpunk prethodnika i, ništa manje bitno, fanovima napokon dati odgovor na pitanje oko kojeg se već desetljećima lome koplja…ili možda ipak ne?
Scottov film odveo nas je u distopijski Los Angeles 2019. godine, gdje smo pratili Ricka Deckarda (Harrison Ford), tzv. Istrebljivača (blade runner) čiji je posao “umirovljavanje” (ubijanje) odbjeglih androida, iliti replikanata, koje je korporacija Tyrell proizvodila u robovlasničke svrhe. Njihova specifičnost leži u tome da su na prvi pogled identični ljudima, po snazi i agilnosti ipak superiorni te sposobni s vremenom razviti emocije, zbog čega im je životni vijek ograničen na četiri godine, jer ipak – emotivno biće puno je teže kontrolirati. Ubrzo se saznaje kako je Tyrell razvio eksperimentalni postupak implantacije lažnih (tuđih) sjećanja, koja bi replikantima na raspolaganje stavila mehanizme nošenja s emocijama, ali ih i učinila nesvjesnima vlastite prirode.
U nastavku smještenom trideset godina kasnije implantacija sjećanja postala je normalan postupak, a replikanti, čiji je životni vijek sada ekvivalentan ljudskom, integralni su dio društva. Jedan od njih je K (Ryan Gosling), replikant svjestan svoje prirode i programiran na poslušnost, koji za LAPD radi kao Istrebljivač, “umirovljujući” odbjegle, “stare” modele, dok svoje slobodno vrijeme provodi u stanu sa svojom hologramskom djevojkom Joi (Ana de Armas), savršenim proizvodom koji korisniku pruža “sve što želi vidjeti i čuti”. No tokom jednog zadatka za svoju šeficu Joshi (Robin Wright), K nabasa na tajnu čije bi otkrivanje dovelo do promjena za koje njegov svijet nije spreman…ili možda ipak je?
Dugo iščekivani Blade Runner 2049 snimljen je pod palicom hvaljenog francusko-kanadskog redatelja Denisa Villeneuvea (Prisoners, Sicario, Arrival), scenarija se prihvatio scenarist prvog filma Hampton Fancher zajedno s Michaelom Greenom (Logan, Green Lantern), a za glazbu su, umjesto Vangelisa, ovaj put zaslužni Hans Zimmer i Benjamin Wallfisch. Rezultat? Film koji je apsolutno premašio sva očekivanja i pokazao se, u najmanju ruku, dostojnim svog prethodnika, u nekim ga segmentima čak i nadmašivši. Jer ono što vas očekuje kada utonete u mrak kino dvorane 2 su sata i 43 minute pomno osmišljene, besprijekorno detaljne i vješto izorkestrirane vizualne impresivnosti s puno duše i bez ijednog suvišnog kadra – što nije mala stvar, ako uzmemo u obzir da tempo itekako odražava onaj prvog dijela.
Naime, riječ je o filmu kojem se, u nedostatku boljeg izraza, nikamo ne žuri – redatelj maksimalno poštuje tempo koji si je zadao, stvarajući pritom sporu i vrhunski atmosferičnu epopeju, uzimajući si točno onoliko vremena koliko mu treba za posvećenu, minucioznu i iznijansiranu razradu likova i narativa, odnosno njihovu nadogradnju. Temeljni, dugi i učestali kadrovi svih lokaliteta, osim što za zadatak imaju da nas zadive (kapa dolje afirmiranom direktoru fotografije Rogeru Deakinsu), tu su da nas polako uvuku u atmosferu scena koje slijede, a kojima su u prvom planu upravo odnosi među likovima te njihova jednako tako gusta i sadržajna komunikacija, bilo verbalna ili neverbalna (naklon do poda svim glumcima – od Goslingove minimalističke, a ekspresivne te u pravim trenucima i u pravoj mjeri bolno emotivne glume, preko Armasine nevjerojatno tečne ranjivosti pa sve do novootkrivenih dubina Fordovog Deckarda, svi odreda su zasjali). A sve to kako mi kao gledatelji ne bismo ostali zakinuti niti za jedan osjet, niti za jedno emotivno mikrostanje likova, niti za jednu bitnu misao, izgovorenu ili neizgovorenu, niti za jednu stotinku transformacije koja se odvija uslijed slaganja i opetovanog preslagivanja ove lukavo posložene slagalice, koja kao da beskrajno uživa u tome što nas ciljano navodi na krivi trag.
Jer tijekom prve polovice filma, smjer odmatanja radnje naizgled postaje iznenađujuće predvidljiv – no još je veće iznenađenje, a samim time i pohvala filmu, što ta prividna predvidljivost ni najmanje ne utječe na neosporan osjećaj koji se u tim trenucima formira u gledatelju: svijest o tome kako svjedočimo remek-djelu koje je gušt za gledati i duboko proživljavati na svim razinama koje su nam dostupne, neovisno o količini informacija koje arogantno mislimo da imamo na temelju dosad viđenog i naknadno pretpostavljenog. Iz tog je razloga iznenađenje utoliko veće kada se digne veo s iluzije koja se strpljivo gradila u našoj svijesti, a pravi se značaj i stvarna dubina svih implikacija objelodani u svoj svojoj raskoši. Poput replikanata koji su upravo shvatili da nisu ljudi, aha-efekt nam je zajamčen.
Iznenađujuće, ili možda ipak ne, odgovor na ranije spomenuto višedesetljetno pitanje, ono o prirodi samog Deckarda, nismo dočekali (Ford tvrdi jedno, Scott drugo, a Fancher se slaže s Fordom), ali je zato nas dočekalo nešto još kompleksnije. Uslijed novootkrivene situacije u Dvojci, svaki od dvaju potencijalnih odgovora otvara bezbroj novih pitanja i povlači za sobom nemali broj filozofskih i etičkih implikacija koje čine plodno tlo za diskusije, koje su danas relevantnije nego li ikada prije. Što čovjeka čini čovjekom, a umjetnu inteligenciju – umjetnom? Kakvu ulogu tu igra način stvaranja? Koji je preduvjet za to da bismo biće nazvali svjesnim? Makar (samo)svijest bila posljedica programa stvorenog na našu sliku i priliku, čini li je to išta manje legitimnom i vrijednom, a biće išta manje – bićem? Tim više ako se uzme u obzir naše olako obezvređivanje razine “svjesnosti” entiteta (androida) čiji nam je stvoritelj poznat (čovjek), dok pritom zaboravljamo kako smo i mi sami sustavi – naše emocije, naša podsvjesna uvjerenja, naša sjećanja obojana upravo emocijama i podsvjesnim uvjerenjima naši su programi koji određuju i utabavaju naš osjećaj sepstva, no njih doživljavamo legitimnima jer ih osjećamo “stvarnima”, pritom im ne znajući podrijetlo.
I tako u konačnici, sukladno mnoštvu pitanja koja film otvara i zonama sive u kojima pliva, glavni junak K portretiran je “ljudskijim od ljudi”, upravo uslijed donošenja odluka koje nisu u skladu s programom koji mu je poznat i usađen, već s načelima potpirenima empatijom, jednom od najčovječnijih odlika – čovjeka. Kada na to nadodamo njegovu ljubavnu priču s hologramskom ženom isprogramiranom da bude sve što korisnik od nje želi i treba, kao jednu od ljepših, autentičnijih, dirljivijih i da, stvarnijih, koje sam doživjela na filmu u jako dugo vremena, teško je ne saživjeti se cijelim bićem s njom i opetovano dovesti u pitanje razine i domete vlastite uvjetovanosti tj. isprogramiranosti, koja nam se čini tako opipljivom i realističnom – jer naime, svijest o njihovoj pravoj prirodi ni K-ja ni Joi ne sprečava u prepuštanju (međusobnom) osjećanju i boravljenju u naizglednoj iluziji, dok se mi bojimo i pomisliti da smo možda i sami uronjeni u nju.
Stoga, neovisno o tome bili vi zagriženi ljubitelji Blade Runnera ili ne, 2049 iskustvo je koje si ne biste trebali uskratiti, jer lako je moguće da biste se time zakinuli za najbolji film godine. Dodatno razbucavajući i dalje aktualne tematike prvog dijela i granajući ih u nepredvidljive smjerove, ovaj dragulj SF-a na otvorena pitanja prethodnika, a i svoja vlastita, odgovara s još više pitanja, onemogućujući nam kao gledateljima da išta što (pred)vidimo, zaključimo i osjetimo uzmemo zdravo za gotovo, time nas suptilno podsjećajući na koje sve načine upravo to činimo s nama samima kao sustavima, s onime što percipiramo kao naš fiksni identitet, s našim odnosima te, u konačnici, s našom ljudskošću – kako sa slikom koju o istoj imamo, tako i s mjerom u kojoj je na dnevnoj bazi živimo.
Koraljka Suton

Više

“Beetlejuice 2” ima novog scenarista – Beetlejuice, Beetlejuice, Beetlejuice!

Inverzija.net • 01:26, 13. Listopad 2017 • link

Warner Bros. se ne predaje, te nastavlja i dalje gurati “Beetlejuice 2”. Drago nam je čuti da projekt nije mrtav, no od završetka scenarija kojeg je napisao Seth Grahame-Smith je prošlo punih pet godina, samo da bi sada saznali da je studio angažirao Mikea Vukadinovicha da preradi scenarij. S objavom te vijesti nije došlo pojašnjenje u kojoj će se mjeri prerada raditi, odnosno da li to znači više kozmetičke izmjene, ili se već kreće s prvom stranicom scenarija. Posljednji projekt Vukadinovicha je SF film “Rememory” koji je svoju premijeru imao na Sundance film festivalu. Grahame-Smith i dalje ostaje u funkciji producenta, zajedno s Davidom Katzenbergom.
I dalje nema nikakvih novih informacija vezanih uz potencijalni angažman Tima Burtona i Michaela Keatona, ali Deadline je prenio da su oboje vrlo uzbuđeni radi mogućnosti suradnje na nastavku.
Originalni film iz 1988. godine je stekao kultni status. Michael Keaton je tamo ostvario jednu od svojih najboljih uloga. I unatoč vremenu koje je prošlo fanovi i dalje strpljivo čekaju i nadaju se famoznom nastavku.
The post “Beetlejuice 2” ima novog scenarista – Beetlejuice, Beetlejuice, Beetlejuice! appeared first on Inverzija.

Više

Uspon do frizerske elite – Božica kose na kanalu TLC

Media SAT • 21:26, 12. Listopad 2017 • link

Nova TLC serija BOŽICA KOSE prati Christinu Olivu koja otvara svoj prvi salon na Manhattanu...
Objava Uspon do frizerske elite – Božica kose na kanalu TLC pojavila se prvi puta na MEDIA SAT.

Više

Nova Kingova adaptacija je na pomolu – “The Talisman”

Inverzija.net • 19:26, 12. Listopad 2017 • link

Najezda Kingovih adaptacija ne posustaje. Više nema dvojbe, 2017. godina je njegovu popularnost digla na još višu razinu. Doduše ovaj puta se radi o filmskoj adaptaciji mračnog fantasy romana “The Talisman” kojeg je Stephen King napisao u suradnji s Peterom Straubom.
Amblin Entertainment angažirao je Josha Boonea (Fault in Our Stars) za pisanje scenarija, a očekuje se da će ga dopasti i režiranje filma. Boone nije stranac u Kingovom svemiru, dapače prije ovog projekta angažiran je za pisanje scenarija i režiranje adaptacije kultnog postapokaliptičnog romana “The Stand“, dok isti nije stavljen na čekanje. Nakon toga Boone je preuzeo pisanje scenarija za “Revival” koji se trenutno nalazi u produkciji.
Oslonivši se na klasike američke, ali i svjetske omladinske literature, Pustolovine Toma Sawyera te Pustolovine Huckleberryja Finna Marka Twaina, Straub i King u Talismanu grade svijet na razmeđi između američke svakodnevice – detaljno opisane i teksturirane brojnim referencama na popularne proizvode, TV-serije, slatkiše – i nepostojećeg svijeta Teritorija. Glavni junak Talismana, Jack Sawyer, otkriva postojanje toga drugog svijeta u trenutku dok mu majka umire od raka, i kreće na put preko pola SAD-a ne bi li je pokušao spasiti. Pri tome dobiva pomoć od tajnovitog blues-svirača Speedyja Parkera, koji mu otkriva kako je njegova majka – u našem svijetu poznata kao “kraljica B-filmova” – istovremeno, zapravo, i prava kraljica u svijetu Teritorija, također bolesna i na samrti, te će Jack, spašavajući jednu od njih, zapravo spasiti obje.
Talisman je kod nas izdala Zagrebačka naklada, u prijevodu Milene Benini. Roman možete kupiti na Inverzijinom webshopu, i to na akcijskoj cijeni.
The post Nova Kingova adaptacija je na pomolu – “The Talisman” appeared first on Inverzija.

Više

The Evil Within 2 izlazi na Petak 13.

HorrorHR • 14:26, 12. Listopad 2017 • link

Petak 13. djeluje kao dobar datum za izbacivanje nove horor igre. Bethesda je objavila i novi trailer. Usput sve prijašnje video materijale vezane za igru imate ovdje.
The post The Evil Within 2 izlazi na Petak 13. appeared first on HorrorHR.

Više

VTA turnir u Lincu uživo na Eurosportu

Media SAT • 12:26, 12. Listopad 2017 • link

Ljubitelji tenisa će od četvrtka 12.10.2017. biti u prilici da u direktnim prenosima na Eurosportu..
Objava VTA turnir u Lincu uživo na Eurosportu pojavila se prvi puta na MEDIA SAT.

Više

Festival hrvatskog igranog filma: Ne gledaj mi u pijat, Rijeka koja odbija da teče i proglašenje pobjednika!

Novosti.hr • 07:26, 12. Listopad 2017 • link

Posljednji dan Hrvatskog igranog filma u Vinkovcima rezervirano je za hvaljeno ostvarenje Hane Jušić naslovljen ‘Ne gledaj mi u pijat’. Nakon njega, a prije proglašenja pobjednika, za zahtjev posjetitelja moći ćete još jednom vidjeti film ‘Rijeka koja odbija da teče’, premijerno prikazan u prošlu subotu u kasno večernjem terminu. Da vas podsjetim, film je nastao u suradnji scenariste Girdana Nuhabovića i redatelja Marka Stanića. Oba će filma biti prikazani posredstvom organizatora KD Asser Savusa i pod pokroviteljstvom Grada Vinkovaca i Vukovarsko srijemske Županije u Gradskom kazalištu Joza Ivakić u Vinkovcima s početkom u 20 sati.
Po završetku filma bit će upriličeno proglašenje pobjednika prvog Festivala hrvatskog igranog filma u Vinkovcima kojega će proglasiti dvadeset troje učenika Vinkovačke gimnazije koji su pogledali sve filmove s ovogodišnjeg repertoara.
S obzirom da je ova godina utemeljiteljska izostat će dodjela nagrada, a od iduće godine, Festival će dodjeljivati po dvije nagrade: za najboljeg glumca, odnosno glumicu, po uzoru na Festival glumca koji je također utemeljen u Vinkovcima i održava se već 24 godine, a nagrada će se zvati Vinkovački Orion.
A sad nekoliko riječi i posljednjem filmu koji zatvara prvi Festival hrvatskog igranog filma, ‘Ne gledaj mi u pijat’. Htjela ona to ili ne, Marijanina se svakodnevica vrti isključivo oko njene obitelji. Petkovići žive doslovno jedan na drugome u minijaturnom stanu, međusobno se dovodeći do ludila. Nakon što dominantni otac obitelji doživi moždani udar i ostane prikovan uz krevet, Marijana preuzima ulogu vođe čopora. Dok njena neodgovorna mama i usporeni brat situaciju čine sve težom, Marijana radi dva posla kako bi održala obitelj. Kada stvari postanu nepodnošljivima, ona počinje iskušavati svoje osobne granice kroz susrete s nepoznatim muškarcima: ovaj, za nju nov, okus slobode navodi je da granice pomiče još dalje. Odlučiti što bi zapravo trebala s tom slobodom, sad kad ju napokon ima, Marijani je veliko iskušenje…
Hana Jušić magistrirala je režiju na Akademiji u Zagrebu. Diplomirala je komparativnu književnost i anglistiku na Filozofskom fakultetu 2007. i iste godine upisala doktorski studij književnosti i filma. Režirala je nekoliko kratkih filmova: ‘Zimica’ (2011.), ‘Terarij’ (2012.), ‘Da je kuća dobra i vuk bi je imao’ (2015.). Napisala je scenarije za dugometražne igrane filmove ‘Zagonetni dječak’ (2013.) redatelja Dražena Žarkovića i ‘Uzbuna na Zelenom vrhu’ (2017.) Čejen Černić kojega smo također vidjeli ove godine na vinkovačkom Festivalu hrvatskog igranog filma’.
Scenarij je napisala Hana Jušić a glavne uloge su ostvarili Mia Petričević, Nikša Butijer, Arijana Čulina, Karla Brbić, Zaltko Burić.
Nagrade i festivali: Venice Days, Venice Film Festival 2016 (Nagrada FEDEORA), CinEast 2016, Warsaw Film Festival 2016 (posebno priznanje ), Vancouver International Film Festival 2016, Tokyo International Film Festival 2016 (najbolja režija), Valladolid Film Festival (Seminci) 2016 (najbolji film), Zagreb Film Festival 2016 (posebno priznanje), LIFFe – Ljubljana International Film Festival 2016, CPH PIX 2016, Bratislava International Film Festival 2016 (najbolja glumica), Belgrade International Film Festival – FEST 2017 (najbolji film, najbolja glumica / Arijana Čulina), Vilnius Film Festival Kino Pavasaris 2017 (najbolja glumica/M. Petričević), Sofia International Film Festival 2017 (posebno priznanje), goEast (posebno priznanje žirija), Crossing Europe 2017 (najbolji igrani film).
TRAILER

Više
new sources popularty

Imate pitanje?
Sugestiju?
Kritiku? :(

Ukoliko imate bilo kakvih pitanja u vezi TV rasporeda, ispunite donji upitnik i pošaljite nam. Odgovor stiže odmah!


Prijavi se

Korisničko ime:
Lozinka:
Zapamti me